Mrijest šarana

Šaran se u našim klimatskim uvjetima mrijesti od kraja travnja do polovine lipnja kada su temperature vode između 18 i 20°C. Obzirom na podlogu šaran je tipična fitofilna riba. Ženke odlažu ikru na podvodnu ili svježe poplavljenu suhozemnu vegetaciju. Voda u kojoj se obavlja mrijest mora imati pH između 6,5 i 8, a kisik mora imati vrijednost iznad 5 mg/l.

U svijetu postoje više različitih metoda mrijesta. Obzirom na način mrijesta razlikuje se:

1. slobodni (prirodni),
2. polukontrolirani i
3. kontrolirani mrijest šarana

Za mrijest šarana prirodnim načinom koristi se jedna od dvije metode.

1. Metoda grupnog mrijesta u velikim ribnjacima ili staročeška metoda
2. Mriješćenje u manjim grupama ili Dubiševa metoda

Metoda grupnog mrijesta u velikim ribnjacima najstarija je metoda mrijesta šarana i ona se najviše koristi. Provodi se u plitkim ribnjacima s dosta vegetacije koji su do sezone mrijesta bili isušeni. Ova metoda se temelji na prirodnom mrijestu unaprijed sastavljenih grupa matičnih riba.
Na 1 ha vodene površine nasađuje se 6 do 12 matičnih riba. S jednom ženkom nasađuju se dva mužjaka. U ribnjake manje od 0,5 ha nasađuju se dvije ženke i četiri mužjaka. Mriješćenje šarana protiče bez intervencije uzgajivača. Ovakvim načinom mriješćenja odmah se ne može točno procijeniti broj izmriješćene ikre i visinu oplodnje, već se procjena može obaviti tek na ljeto kada se mrijest ne može ponoviti. Prilikom mrijesta ovom metodom, svakih 7 dana, potrebno je odgovarajućim mikrobiološkim, kemijskim i drugim odgovarajućim metodama provjeravati kvalitetu vode, količinu prirodne hrane, prirast, zdravstveno i kondicijsko stanje mlađi. Kada se ustanove prvi znaci usporenja rasta, treba započeti sa dodatnom ishranom.

Osnovni princip mrijesta šarana u manjim grupama može se označiti kao prirodno razmnožavanje u zatvorenim ribnjacima. Ovu metodu neki nazivaju i metoda polukontroliranog mrijesta. Površina mrijestilišta nije točno definirana. Za mrijest jedne ženke i jednog mužjaka obično se koristi ribnjak površine 50-70 m2, a za grupu od 4 mužjaka i 2 ženke potrebna je površina od 150 do 250 m2. Visina vode u tim ribnjacima mora biti od 30 do 50 cm. Mrijestilišta se najčešće grade u obliku pravokutnika, ali mogu biti i kružnog oblika. Dno ribnjaka nagibom je usmjereno prema ispustu s obostranim nagibom ka lateralnim kanalima. S unutrašnje strane, uz nasip ribnjaka, nalazi se kanal dubine i širine 60 cm. Ovaj kanal služi za plivanje i izlov matičnih riba nakon mrijesta, a također i za izlov larvi nakon 4-6 tjedana. Svako mrijestilište mora biti osigurano samostalnim dotokom vode.

Mrijestilišta se grade na nepropusnom tlu. Upusti i ispusti trebaju biti dobro zatvoreni tako da voda, od stavljanja matica na mrijest pa do valjanja ikre, ne otiče. Mrijestilišta se pune vodom neposredno prije nasada matica. Prije nasada u mrijestilište matice je potrebno okupati u otopini kuhinjske soli (2,5% u vremenu od 15 min.). Ženke odlažu 100.000 do 200.000 jaja, a izmriješćena ikra se zalijepi za travu. Oplođenost ikre je 75%. Jedan dan poslije mrijesta matice se izlovljavaju. Izlov matica obavlja se u noćnim satima, rano ujutro prije izlaska sunca ili za vrijeme oblačnog dana. Odmah nakon izlova matica mrjestilište treba napuniti vodom. Ovisno o temperaturi vode, inkubacija ikre traje 4 do 5 dana. Izvaljane larve su prozirne dužine oko 5 mm. Četiri do pet dana nakon valjanja, larve isplivaju na površinu i uzimaju kisik i poslije toga slobodno mogu plivati.. Zalihe hrane mogu trajati do sedam dana, nakon čega se počinje hraniti prirodnom hranom uz dodatak krmne smjese – sve do prebacivanja u rastilišta.