Uzgoj slatkovodne ribe u ribnjacima

Ribnjaci su umjetno izgrađena ili prilagođena jezera, koja se po želji mogu prazniti ili puniti vodom. U sistemu kopnenih voda zauzimaju posebno mesto, jer su pod većim antropogenim utjecajem nego bilo koji drugi tip kopnenih voda. Za klasifikaciju ribnjaka mogu poslužiti razni čimbenici, no ribnjaci se obično dijele na hladnovodne (uglavnom uzgoj salmonida) i toplovodne ili šaranske ribnjake, u kojima se uzgaja šaran kao glavna riba. Tip ribnjaka određuju klimatski uvjeti i kvaliteta vode.

Oni određuju i specifičnost tehnološkog procesa i kompleks ribarsko-tehničkih i intenzifikacijskih mjera, koji osiguravaju postizanje maksimalno mogućih prinosa ribe. Pri tome je posebno važna mobilizacija svih mogućnosti za povećanje i iskorištavanje prirodne prehrambene baze ribnjaka. Neophodno je osigurati optimalnu sredinu za život riba povoljnim hidrokemijskim stanjem, reguliranjem i racionalnim iskorištavanjem biološkog kružnog toka tvari u vodi.

Dubina vode u šaranskim ribnjacima kreće se obično od 1 do 2 m. Zbog male dubine u kemijskim i biološkim procesima značajnu ulogu ima temperatura vode. Optimalna temperatura vode kreće se od 20 do 27°C. Veliko povišenje ili sniženje temperature vode štetno djeluje na razvoj prirodne riblje hrane i njeno iskorištavanje, što za posljedicu ima poremećaj rasta riba. Visoka temperatura vode naročito u prisustvu veće količine organske tvari i amonijaka uvjetuje pojavu različitih bolesti riba.

Za uzgoj riba i uopće životinja u vodi, najviše odgovara voda sa (pH) vrijednostima od 7.5 do 8. Aktivna reakcija (pH) vrijednost vode mijenja se po sezonama, zimi i u jesen ona je uglavnom postojana, dok je ljeti podvrgnuta velikim dnevnim oscilacijama. Dnevne promjene (pH) vezane su najviše sa razvojem fitoplanktona, to jest potrošnjom CO2 u prilagodbenim procesima i oslobađanjem CO2 u procesima disanja. Naročito se velike oscilacije javljaju u vrijeme razvoja modrozelenih algi.

U vodotoku koji opskrbljuje ribnjak vodom, mogu se nalaziti otrovne tvari, kao klor, fenol, amonijak i dr, koje štetno djeluju na živi svijet u ribnjaku. Te tvari mogu doći u ribnjak prirodnim putem, kao nus proizvod biljnog i životinjskog svijeta i kao otpadne vode industrije, tako da se o njihovoj koncentraciji mora voditi računa.